Ne znate pisati, a želite postati slavni ? Nikakav problem. Pročitajte nekoliko knjiga, od manje poznatih i dobro poznatih autora, onda iz svake uzmite poneku pikanteriju. Potom ih smiksajte zajedno, pri tome se ne trebate previše truditi da sve barem prividno djeluje autentično. Dodajte jedan ili dva lika iz LGBT miljea, uz obaveznu injekciju genocida (čak i ako ne znate previše o tome). Od dobivenog naškrabajte oko tristotinjak stranica teksta, koji pretenduje da jednog dana postane knjiga. Nema veze što su naklapanja u njoj mjestimično nejasna i većina likova površna, a za neke od njih ne znate ni zašto ste ih uopšte spominjali. Važno je da želite biti slavni. Sad slijedi najvažnije, prije toga mala napomena, navedeni recept možete koristiti u različitim verzijama, slično kao i smjesu za suhe kolačiće, uz dodatak oraha ili pistacija, suhog voća itd, ovisno od toga kakav ukus želite dobiti. Pronađite najboljeg mogućeg agenta/ izdavača, i pristanite da prodate dušu, vjeru, naciju, i na kraju vlastiti rod (čak i onaj spolni) ako zatreba, za pet minuta slave, i tako od jedne do druge knjige. I eto gaaaa, čestitam, postali ste Elif Shafak!
Prije nekoliko mjeseci odlučila sam istražiti elifshafak fenomen. Za početak, bilo mi je teško naći barem jednu njenu knjigu u nekom od odjeljenja sarajevskih biblioteka (onih meni najbližih). Što je svakako impliciralo na to da se spomenuta autorica čita, rekla bih najviše od strane ženskih čitalaca. Strpljivo čekajući na svoj red u stampedu onih koje su se željele slikati za instagram sa njenom knjigom uz popodnevnu subotnju kaficu i obavezan haštag prfiktvikend, uspjela sam pročitati četiri od njenih desetak knjiga (možda je napisala i više). Jednu sa početka njene spisateljske karijere Mimarov šegrt, druge dvije malkice novijeg datuma Vašljiva palata i Deset minuta trideset osam sekundi (koja svojom sličnosti sa Kueljovih Jedanaest minuta, udara u sami centar malog mozga), pardon bila je tu i knjiga Istanbulsko kopile, i na kraju Otok nestalih stabala. Ako me pitate sjećam li se ičega značajnog iz ijedne od njih, reći ću vam gotovo pa ničega. Možda jedina orginalna, iako i sama skrpljena od legendi i priča (čitaj izmišljotina) iz života mimara Sinana, je Mimarov šegrt. Ostalih se sjećam uglavnom zato što su ličile, pardon imale radnje slične onima iz djela Orhana Pamuka.
Ovdje dolazimo do mjesta gdje mediji (plaćeni) pomenutu autoricu porede sa turskim nobelovcem Pamukom. Možda rekla bih, ali malo sutra. Pamukovu sposobnost da uđe u najtananiji dio lika o kojem pripovjeda teško da će gospođa Shafak ikada uspjeti iskopirati. Osim toga jedna od njenih poslednjih knjiga Otok izgubljenih stabala, više liči na botanički vodič za domaćice nego na roman u kojem imamo barem dva pristojno razrađena karaktera.
Jedna poslovica kaže “što ne može su pari, može su mnogo pari”. Sličnim ili istim efektom izdavač i PR Elif Shafak postigli su da njene knjige postanu među najčitanijima u poslednjih deset godina. Na njihovu žalost, kritike čitalaca (one koje ne uspiju obrisati) govore suprotno. Ostali dio populacije njenih čitalaca, u strahu da ako iznesu svoje mišljenje neće biti dovoljno in, ili je Elif Shafak najblaže rečeno vrh njihovih književnih visina, hvali je na sav glas, ostajući tako vjernim članom kluba onih koji čitaju knjige koje se pretvaramo da čitamo.
bellis
Someone finally said it! Otok nestalih stabala sam počela zbog silne hvale knjige po internetu i odustala na polovini. Hem mi je išla na živce ta plitkost besmislenih karaktera hem previše izromantiziranih verzija konverzacija koje me samo podsjećaju na loše razrađene turske serije.
A stvarno nisam mogla da preguram šuplju priču o nemogućoj ljubavi zbog historije Turske i Grčke… Kao što ti reče, prodala bi ona sebe za malo slave na Zapadu i njihovom književnom svijetu tolerancije svih manjina. Ne čudi me što je popila tužbu zbog Istanbulskog kopila.
cistacica
Dobro došla u klub 🙂 drago mi je da govorimo istim jezikom
LauraTesla
Dobro si se natjerala pročitati toliko njenih knjiga.
Ja općenito ne volim laka štiva, i čim vidim da je nešto “bestseller” imam odbojnost prema istom.
cistacica
Slazem se sa tobom. Ne mogu reci da me nije radovala mogucnost kako imamo zensku verziju (iako to ne volim tako nazivati) Orhana Pamuka u najavi.
romanoff
Meni je ok bila o onoj prostitutki, čitljiva… ostalo tako-tako, blago sam se nasmijala Vašljivoj palati… čitala sam i onu s Kipra maslinu koju sadi u Britaniji lik i o onim Armencima-Turcima… ne mogu ni skontat koja je pod kojim imenom. Doduše, ni Pamuka nisam ljubitelj. Imam želju “Čudne misli u mojoj glavi” da pročitam, nikako na dnevni red da dodje
cistacica
Ako želiš malo bolju priču o prostitutki, preporučujem Jedanaest minuta od Paula Kuelja. Inače Vašljiva palata je plagijat knjige(knjiga)Gülseren Budayıcıoğlu, turske psihijatrice i knjizevnice, preporucujem. Nedavno sam procitala Cudan osjecaj u meni od Pamuka, preporucujem ti je ako imas strpljenja za citav jedan ljudski vijek prodavca boze. Meni se svidjela.
romanoff
Čitala sam sve od Koelja. Čudne misli u mojoj glavi i Čudan osjećaj u meni su ista knjiga, samo drugi prevod… eno mi je na polici, čeka svoj red… evo se iskobeljavam iz neke čergarske priče, “Crvene cipelice”, nastavak “Čokolade”… ljetnje 🙈
cistacica
Sorry, nisam ni skontala “čudne misli” “čudan osjećaj” 😊, ista knjiga svakako. I ja se spremam procitati Cokoladu, film snimljen po njoj je odlican. Od Joanne Haris bi preporucila jos Poskočice i doskočice (ja sam citala pod tim prevodom)